Gost (Georgu Traklu)

Sinoć mi dok sam vadio
crne leptire iz grudi
navratio Trakl

Doteturao se držeči
u ruci olovnog viteza
i Helderlinov tanjir za supu
iz kog smo kašikom
večerali presnu lozovu
rakiju

Bilo je hladnjikavo
i samotno
pod orahom
kad smo pred rat
u detinjstvu zakopali
crni prišt tuge
što nas je držala
uspravnim
do smrti

Rodili smo se
u Sebastijanovom snu
nagi i beli kao brašno
iz škrbotine vremena
prosejano
nevidljivom Gospodnjom
rukom

Obamrla sestra nas je
danima skidala sa vešala
kao maglu što navuče se
pod kapke staračkih očiju

Sove su svu noć cijukale
a preplašena mesečina se skrila
u dafinine krošnje
samo su zvezde isflekale
naša lica na nebu

Potom je Georg otišao
časovnici su stali
a ja sam zaspao pod orahom
držeči glavu na Helderlinovom
limenom tanjiru